Sultan Bajazid Velina (careva) džamija (1481-1512)

Objavljeno: 22 Avgust 2014

Ova se džamija nalazi na zapadnoj periferiji Nevesinja, a locirana je na jednom malo uzdignutom platou koji dominira mjestom i bližom oko1inom. Ovo je najstariji i najprostraniji islamski sakralni objekat koji je za turske uprave podignut na području Hercegovine. Džamija sa vitkom kamenom munarom privlači pozornost svih putnika koji ma s koje strane dolazili u Nevesinje.

Sagrađena je na ime sultana Bajezida II (1481-1512) koji je bio blag i pobožan čovjek, pa je zato i dobio nadimak "veli" (sveti, dobri). On je podizao sakralne, prosvjetne i razne humano-socijalne ustanove u mnogim mjestima prostrane Turske Carevine pa i ovdje u Nevesinju.[1] Ovo je jedna od nekoliko najstarijih džamija u našim krajevima.

Zgrada joj je prvotno bila malena i presvođena kupolama prekrivenim olovom. Neki njen mutevelija ju je, kako navodi Ev1ija Če1ebija, proširio 986. (1578) i napravio u njoj šestougaoni strop, a na sofama porušio kupole i izradio imitaciju stropnih kupola.[2] Tada je džamija dobila novi izgled i postala znatno veća. Prilikom ove adaptacije nestale je, sigurno, i ploča s kronogramom (tarih) koja je bila uzidana iznad ulaznih vrata. Evlija dalje ističe da su joj mihrab, minber, mahfil i ćurs vanredno umjetnitčki izrađeni.

Uz desni zid joj je prigrađena kamena munara visoka oko dvadeset metara. Građena je, isto kao i džamija, od pomno tesanog kamena. Iz jednog slabim pismom napisanog natpisa iznad ulaznih vrata saznajemo da su na njenoj zgradi vršene neke adaptacije 1304. (1886) kada je, možda, i munara prezidana. Ovo je danas jedina džamija u Nevesinju koja povremeno radi dok su druge tri pred posljednji svjetski rat zatvorene.

Kao imami i vaizi ove džamije spominju se slijedeći: Husein ef. 1767, Sa1ih-hodža Bajgorić 1769, Abdu1ah ef. 1770. i Ko1akovići: Ibrahim ef. 1743, Su1ejman ef. 1769,Omer ef. 1770, Muharem ef.sin Abdulahov 1877. i Muharem ef. 1925. godine.

Pored navedenih u Carskoj mahali su oko 1770. živjeli slijedeći:

Mehmed ef. i Derviš ef. Čelebić, Vaiz ef. i Salih ef. Srebro. Oni su, sigurno, u ovoj džamiji ili mektebu i medresi kod nje vršili neku vjersku funkciju.13 [3]

Legator je uz džamiju sagradio kao prateće objekte još slijedeće: mekteb, medresu, imaret (besplatnu kuhinju) i šadrvan. Sve je te objekte Evlija Čelebija vidio kada je 1664. kroz Nevesinje proputovao. Za Carevu medresu Evlija kaže da je to uvaženi nastavni zavod (daruttahsil). Voda za šadrvan pred džamijom bila je, kao i za hamam, dovedena s vrela "Jezdoš." Ne zna se kad su medresa, imaret i šadrvan prestali raditi i kad su srušeni. Mekteb je radio u posebnoj zgradi kod džamije sve do 1945. i bio poznat pod imenom "Carev mekteb".

Za izdržavanje spomenutih zadužbina legator je ostavio više dućana u čaršiji i zavjštao novac, ali se ne zna šta i koliko jer se nije sačuvala zakladnica, niti ikakav dokumenat koji išta o tome govori. Neki Jusuf hodža ostao je 1770. dužan vakufu ove džamije 4500 akči koji je iznos bio određen za "temgid" (učenje jedne dove na munari poslije sabahskog ezana).[4]

Pred ovom džamijom se nalazi mali harem u kome je ranije bilo nišana s lijepim dekoracijama i natpisima. Kada smo prije tridesetak godina prepisivali natpise (epitafe) sa islamskih spomenika u Nevesinju, našli smo u haremu kod ove džamije samo jedan nišan s natpisom koji označava grob Lutfullah-bega Redžepašića-Bašagića, sina Davudbegova koji je umro 1267. (1850) godine. Ovo je djed dra Safvet-bega Bašagica koji je u narodu bio poznat pod imenom Bašaga.[5]

DARUL HADIS I DARUL KURRA

Ali Ćafi ef. Nevesinjac, brat poznatog mostarskog legatora Roznamedži Ibrahim ef, sagradio je na lijevoj strani harema Bajezid Veline džamije dva nastavna zavoda: školu za studiranje islamske tradicije (darul-hadis) i školu u kojoj se hafizi obučavaju pravilnom čitanju Kur'ana na sedam dijalekata (darul-kurra). Ova dva zavoda su radila u jednoj prostranoj zgradi pod velikom kupolom. Evlija ističe da u cijeloj Hercegovini nije u ono vrijeme, a ni kasnije, bilo sličnih zavoda koji su radili u posebnoj zgradi.[6]

Spomenuti vakif je bio više godina muftija u Mostaru, gdje je i umro 1063. (1653) godine.17 Za ova dva nastavna zavoda znalo se do sada samo ovoliko, što sve nalazimo u Putopisu Evlije Čelebije.

Sačuvan je prepis jedne zakladnice koja nam pruža dobre i potpune podatke o osnutku i prvim službenicima darul kurraa. Vakufnama je napisana 13. redžepa 1044. (2. januara 1635) i ovjerena od istambulskog kadije Mehmeda Karačelebica. Njen sadržaj u skraćenom prevodu glasi:

Ali ef, sin Mehmedov, bivši pisar, spahija iz sultan-Sulejmanove mahale u Istambulu, došao je na sud i u prisustvu Ahmed Čelebije, sina Sulejmanova koga je postavio za muteveliju svoga vakufa, izjavio slijedeće:

Zavještavam 220.000 akči i određujem da mutevelija daje ovaj novac na zajam poštenim privrednicima uz jak zalog i jamca i uz 11 posta kamata. Određujem da se prihodi od novca datog na kamate troše u slijedece:

- predikatoru (vaiz) sultan Bajezidove džamije u kasabi Nevesinju u Rumeliji, dnevno po 15 akči;

-starješini (šejh) durul-kurraa koji je vakif sagradio kod spomenute džamije, dnevno po 20 akči;

-petorici učenika darul kurraa po dvije akče dnevno, ukupno 10 akči;

- podvorniku (bevvab) dnevno po dvije akče;

- upravitelju (muteveliji), dnevno po dvije akče;

- pisaru (katib), dnevno po dvije akče;

- inkasantu (džabi), dnevno po dvije akče i

- za inspekciju (nazaret) dnevno po dvije akče.

Legator određuje da dužnost vaiza i šejha doživotno vrši Ibrahim ef. Poslije njegove smrti kadija će ove dvije dužnosti povjeriti onome ko u mjestu bude najsposobniji i najučeniji. Dužnost mutevelije, katiba i džabije vršiće doživotno naprijed spomenuti Ahmed-čelebija, sin Sulejmanov, a poslije njegove smrti potomci mu s koljena na koljeno. Kad izumru svi njegovi potomci, kadija će ove tri dužnosti povjeriti onome iz mjesta ko bude sposoban vršiti ih. Dužnost nazira vršiće vakifov zet Habib-beg i potomci mu s koljena na koljeno. Ako spomenuti zavodi nekim slučajem prestanu raditi, tada će se vakufski prihodi dijeliti sirotinji kasabe koji će besplatno vršiti kontrolu nad vakufskim poslovanjem (hasbi naziri).

Na temelju ove vakufname može se utvrditi da je darul-kurra u Nevesinju sagrađen prije 1635. godine i da ga je podigao Ali ef. sin Mehmedov koji je, sigurno, bio rođeni Nevesinjac. Ne zna se da lije ovaj Ali ef. identičan s muftijom Ali ef. koji je, kako tvrdi Evlija Čelebija, podigao oba spomenuta nastavna zavoda.

Ibrahim-spahija Dizdar, sin Mustafin, bio je 1729. dužan Ali ef. vakufu iz kasabe Nevesinje 3. 760 akči. Darul-kurra u Nevesinju je bio poznat i pod imenom Buk'a. Godine 1770. bio je mutevelija ovog vakufa neki Derviš ef.

Ne zna se kada su ova dva zavoda prestala raditi i kada je srušena zgrada u kojoj su djelovali. To je, sigurno, bilo prije 1866. godine jer im nema spomena u najstarijoj bosanskoj salnami (godišnjaku) iz ove godine.


[1] Šemsudin Sami, Kamus al-a'iam. Istambul, 1316. (1899), sv. II, str. 78.

[2] E. Čelebija, n. d. str. 181.

[3] SNK. str. 1,9 i 10; Sidžlil mostarskog kadije (SMK), V-62, 1 i 107 b.

[4] Šemsudin Sami, Kamusi turki. Istanbul, 1317. (1900), str.437; SNK, str. 11

[5]  Hamdija Kre~evljakovic, .Zivot dra Safvet-bega Ba~agica", Navi Behar. Sarajevo, 1934, br. 19-21, str. 273

[6] Dr Safvetbeg Ba~agic, Znameniti Hrvati BoInjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini. E. Celebija, n.d. str. 182

Merhumi

Najčitanije

sredstva

MIZ Nevesinje na Facebook-u

Postanite naš dopisnik

Šaljite nam vijesti, obavijesti, slike na našu email adresu vijesti@medzlis-nevesinje.com i mi ćemo iste objaviti!

Vaktija