Ovo sve govori da je na Vakufu rano sagrađena jedna džamija pogotovo kada se zna da je ova mahala prilično udaljena od drugih mahala i triju spomenutih džamija. Poznata je bila pod imenom Pekušića džamija, na temelju čega se može zaključiti da ju je sagradio ili možda obnovio neki predak ove stare nevesinjske porodice. Godine 1770. u Nevesinju je živio Salih-baša Pekuša, a 1869. hadži Derviš-aga Pekušić, koji je bio bogat i ugledan čovjek." Ovo je treća džamija u Nevesinju koju su hercegovački ustanici srušili 29. augusta 1875. godine. Tada je jedino ostala ne oštećena Careva džamija jer ustanici nisu mogli doći do nje pošto se nalazi na periferiji pri vrhu mjesta. Oko godine 1880. džamiju na Vakufu je, kako se priča, obnovio opet neki Pekušić. U ovoj džamiji se je klanjalo sve do pred drugi svjetski rat i posljednji njen imam bio je Avdo Kujundžić. Za vrijeme prošlog rata služila je Italijanima za magazin. Oni su je prilikom povlačenja srušili. Pred ovom džamijom se nalazi čatrnja sa živim vrelom koja je davno napuštena i ne služi svojoj namjeni. Nju je, po svoj prilici, sagradio isti vakif i u isto vrijeme kada je i džamiju podigao. Od ove džamije vide se danas samo dijelovi temelja.
U Nevesinjuje 1670. godine radio hadži Huseinov mesdžid, u kome je te godine bio imam neki Ibrahim ef. Ne zna se gdje se je nalazio i kada je prestao raditi i srušen. Već smo somenuli da Evlija Čelebija navodi daje u Nevesinju 1664. bilo pedeset mihraba. Od toga tri džamije i osam mesdžida (džamija bez munare). O džamijama smo ranije govorili dok o
mesdžidima se ništa ne zna, jer im u pristupačnim izvorima nema spomena. Ako uzmemo da su navodi Evlije Čelebije tačni, onda se ovoliki broj mihraba može objasniti jedino na taj način da su neke bogatije i uglednije muslimanske kuće u Nevesinju imale u ono doba posebne sobe s mihrabom koje su služile za zajedničko obavljanje molitve. Kuće koje su imale sobe s mihrabom služile su, sigurno, i kao musafirhane. U Nevesinju su, kako navodi Evlija Čelebija, radile polovinom 17. stoljeća i tri tekije, za koje također ne znamo gdje su
bile locirane i kada su prestale raditi i kada su srušene. One, možda, nisu imale posebnih zgrada, nego su radile u medresama u vrijeme kada u njima nisu držana predavanja, ili u džamijama. Godine 1769. i 1770. bio je u Nevesinju kadija Halil Kadić, sin Šejh-
Ibrahimov, a ovaj sin Šejh-Mustafin. Članovi ove porodice su, možda, vršili dužnost šejha u jednoj od spomenutih triju tekija u Nevesinju.
Ova džamija nakon Drugog svjetskog rata nije obnovljena i danas se samo njen lokalitet nalazi u vlasništvu Islamske zajednice.
