- U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova i Gospodaru života i smrti.

Neka je selam i spas na Njegova miljenika i poslanika Muhammeda, a.s.

Neka Njegova milost obaspe sve Njegove smjerne pokornike i sljedbenike istine.

Allah Uzvišeni svima nam je odredio isto:

Inna lillahi we inna ilejhi radžiun (Svi smo mi Allahovi i svi se Njemu vraćamo).

Braćo i prijatelji, porodico i rodbino.

Danas od nas odlazi na Bolji svijet naš brat, prijatelj i naučnik dr. Ahmed Aličić. U miru ovog mjesta i ovoga dana i s nadom u Allahovu milost prema ovome smjernom robu mi smo danas na njegovom ispraćaju.

Naša srca su ispunjena bolom i tugom, zbog privremenog rastanka, ali smo danas i ponosni na veličinu djela našega rahmetli Ahmeda, na sve ono što je on učinio za nas, za našu nauku i za našu zajednicu u našoj domovini.

Našu duboku tugu dopunjujemo i oplemenjujemo iskrenom zahvalnošću čovjeku koji nas je svojim djelom zadužio da ga se sjećamo i proučavamo njegovu naučnu i intelektualnu ostavštinu.

Poslanik islama Muhammed, a.s., je u svojim govorima koji se prenose do nas isticao da se nakon čovjekova odlaska s ovoga svijeta nastavlja nit njegova dobra koje je činio, bilo kao voćka koju je posadio i ostavio, bilo kao lijepo odgojeno dijete koje ga se u dovama sjeća, bilo kao knjiga koja je korisna drugima poslije njega.

Naš Ahmed je zasadio stablo nauke, uvjeren sam, vođen ovim hadisima našega plemenitog Poslanika i duboko svjestan važnosti odrastanja toga stabla i davanja plodova u ovome našem trusnom i bremenitom podneblju. To stablo je danas čvrsto i obiluje plodovima, zahvaljujući trudu, brizi i predanosti našega rahmetlije.

Ahmed Aličić, historičar, osmanista i filolog, rođeni je Nevesinjac. Potječe iz ulemanske porodice. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu i studije arapskog jezika i književnosti i turskog jezika, kao i historijskih nauka. Radio je kao profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, a najveći dio radnog vijeka je proveo u Orijentalnom institutu u Sarajevu.

Primjer je ustrajnog i predanog naučnika i istraživača.

Iza njega su ostale knjige: „Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine“ i studija „Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine“, kao i brojni drugi radovi.

Krasila ga je velika ljubav prema svojoj domovini i svome narodu. Istraživao je i predočavao historijske činjenice o životu Bosne u osmanskom periodu i procesima u kojima su učestvovali Bošnjaci.

To ga je učinilo zaslužnim da se uvrsti među najistaknutije historičare i osmaniste u Bosni i Hercegovini i među Bošnjacima u drugoj polovini 20. i početkom 21. stoljeća.

Uvjeren sam da njegov život, posvećen nauci i istraživanju, ljubavi i odanosti prema svojoj domovini, njenoj tradiciji i narodu može biti dobar primjer i inspiracija svima nama.

Danas se s njime rastajemo, s bolom i tugom, kao s našim najbližim i najrođenijim, jer je on to i bio – nama najbliži i naš rod najrođeniji. Danas upućujemo dovu Allahu, dž.š., da rahmetli Ahmeda Aličića stavi u okrilje Svoje milosti i oprosta i da ga obraduje Svojom obilnom nagradom.

Njegovoj porodici, rodbini i prijateljima neka podari lijepi sabur i Svoju pomoć.

Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun!

Iz biografije dr. Ahmeda Aličića

Dr. Ahmed Aličić, historičar, osmanista i filolog, rođen je u Nevesinju 1934. godine. Potječe iz ulemanske, hodžinske porodice. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, potom na Filozofskom fakultetu u Sarajevu studij arapskog jezika i književnosti i turskog jezika, postdiplomski studij iz historijskih nauka završio je na Filozofskom fakultetu u Beogradu a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Radio je kao profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, ali je najveći dio svoga radnog vijeka proveo u Orijentalnom institutu u Sarajevu.

Aličićev naučni interes bio je, prvenstveno, usmjeren na otkrivanje i predočavanje novih činjenica vezanih za historiju naroda Bosne i Hercegovine pod osmanskom vlašću. Njegova objavljena djela imaju izuzetnu znanstvenu vrijednost za historiju ovih prostora. Ipak, posebnog poštovanja vrijedna odlika dr. Aličića jeste činjenica da se hrabro uhvatio u koštac sa obradom i proučavanjem arhivske građe iz osmanskog perioda. Njegov doprinos i rezultati na polju obrade i proučavanja osmansko-turske arhivske građe su izuzetno veliki i izdvajaju ga od mnogih naučnih radnika koji nerado iskazuju spremnost da prihvate ovu vrstu mukotrpnog i veoma zahtjevnog naučnog pregalaštva. Objavljivanjem studija koje se odnose na osmanski sistem i njegovu uspostavu u Bosni, te orginalnih osmanskih izvora, dr. Aličić je učinio važne pretpostavke da se na temelju njegovog rada i objavljene primarne građe i historijskih izvora pristupi novom i utemeljenijem sagledavanju i proučavanje historijskih događaja i pojava na ovim prostorima.

Pored obrade i prijevoda katastarskih popisa i druge građe prvorazrednog značaja, ovom prilikom treba podsjetiti i na važnost njegovih knjiga „Uređenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine“ i studije „Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine“.

Sveukupni rad i rezultati pokazuju da je dr. Ahmed Aličić imao veliku ljubav prema svojoj domovini i svome narodu. Sa velikom strašću i entuzijazmom istraživao je i predočavao historijske činjenice o životu Bosne u osmanskom periodu i procesima u kojima su učestvovali Bošnjaci. Proučavajući ukupni historijski kontekst čvrsto je branio ideju o autonomiji Bosne, njenom pravu na slobodu i nezavisnost. Istražujuću okolnosti nastanka Pokret za autonomiju Bosne 1831. godine i djelovanje Husein kapetana Gradaščevića u vrijeme kada su se na svim stranama Osmanskog carstva pojavljivali nacionalni ustanci i nastajale nacionalne države, a klasični osmanski sistem bio u fazi raspadanja, dr. Aličić je smatrao da je cilj Pokreta za autonomiju Bosne 1831. godine bila zaštita cjelovitosti zemlje koja je, zbog inferiorne politike sultana, mogla doći u pitanje. Također, dr. Aličić je smatrao da je Bosna u to vrijeme vojno bila jaka, organizirana i kompaktna, da su Bošnjaci imali državotvornu svijest, da je gradsko stanovništvo bilo na nivou građanske klase i da su postojale sve pretpostavke da Bosna i Hercegovina postane autonomna i samostalna.

Nastavničko vijeće Gazi Husrev-begove medrese je 2009. godine, u povodu Dana škole, dodijelilo Plaketu dr. Ahmedu Aličiću, kao svršeniku Medrese, za njenu afirmaciju svojim životom i radom.

Radovi dr. Aličića:

„Uređenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine“ (Sarajevo 1983),

„Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine“ (Sarajevo 1996),

„Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina iz 1477. godine“ (Sarajevo 1985.),

„Turski katastarski popisi nekih područja zapadne Srbije, XV i XVI vek.“ (Knj. I, Čačak 1984, Knj. II, 1985, Knj. III, 1985),

„Turski dokumenti o ustanku u Potkozarju“ (Sarajevo 1988),

„Sumarni popis sandžaka Bosna iz 1468/69 godine„ (Mostar 2008),

„Opširni katastarski popis za oblast Hercegovu iz 1585." (Sarajevo 2014), predstavlja kapitalno djelo u dva sveska o stanovništvu Hercegovine.